Ɗanngal Aali / le voyage d’Ali

 

 

Mots-clés: peul, pulaar ; écriture littéraire, tinndi, conte ; patience ; marabout, conseils ; départ, retour.

Contribution présentée par Aliou MOHAMADOU

Auteur du texte: Baylaa KULIBALI

Enregistrement: Pierre AMIAND

Contexte de production: Conte (tinndol) écrit d’après une version orale transmise à l’auteur par le griot Diawoy Diey (Jaawooy Jeey) en 1986 ; oralisé, après publication, par l’association Timtimol

Résumé: Ali est parti à l’étranger chercher fortune. Après vingt ans, il n’a toujours rien obtenu. Il décide de rentrer dans son pays. Avant de se mettre en route, il consulte un marabout pour que celui-ci lui « facilite son chemin ».
En paiement de son service, le marabout réclame à Ali le seul bien qu’il détient, une plaquette d’or. Ali accepte à contre-cœur. Le marabout lui donne trois conseils : « Un, n’emprunte pas un chemin que tu ne connais pas ; deux, dors là où te trouve la nuit ; trois, quel que soit le tort qu’une personne t’aura causé, aie recours à la patience. »
Ali suit les conseils du marabout et finit par rentrer chez lui avec trois ânes chargés d’or. En arrivant à la maison, il évite de justesse, de tuer son fils qu’il avait pris pour l’amant de sa femme.

Référence:  Tinndi [Contes], Paris, Binndi e jannde, 1996, 52 p.

 

 


 

 

– Wonnoo ɗoo ko Aali.

Aali resi debbo. Ɓe ngondi lebbi jeegom. Debbo oo ɓami reedu. Aali ɗannii. Debbo oo jibini caggal makko ɓiɗɗo gorko. Ɓiɗɗo oo mawni haa danyi duuɓi sappo e jeeɗiɗi, Aali artaani.

Aali woni ladde duuɓi noogas e lebbi, hay batte danyaani. Aali tampii, o yiɗii hootde, kono hay ko o hootiri o alaa. Omo jogii menkelde kaŋŋe dimo wootere. O yehi to Ceerno, yoo ƴeewan mo, laawol makko ngol sattirii mo. Ceerno wii : « Hoore kuɗol am ko menkelde kaŋŋe dimo. » Aali wii : « Ceerno, mate aɗa anndi ko menkelde ndee wootere njogiimi ? » Ceerno wii : « Mi anndaa. Kono miin, hoore kuɗol am ko menkelde kaŋŋe naamnotoomi. So henanaaki ma, yah.

Aali miijii haa juuti, itti menkelde hokki Ceerno. O wii : « Mi nannga e Alla. »

Ceerno wii : « Ko daaɗe tati tottan-maa-mi njahaa. Ceerno wii : « Go’o, wata yah e laawol ngol a anndaa ; ɗiɗi, kala to jamma taw-maa, waal ɗooran ; tati, kala ko neɗɗo waɗ-maa, muny. » Aali wii : « Ceerno, miin mi wi’ii ma yo a nyawndam, kaalataa ko ɗii haalaaji ? » Ceerno wii : « Ko ɗum tottu-maa-mi, so henanaaki ma, ndaa menkelde maa. » Aali wii : « Naw, mi nanngii e Alla. Wallam e faandu, mi yeloroo. » Ceerno totti mo faandu.

Aali wii : « Jooni kay, mi yahan tan miɗa yeloo ha nde njettiimi wuro amen kala. »

Aali nanngi laawol omo yaa, ha o hawri e sagataaɓe ɗiɗo ina ndimndi bamɗi tati kaŋŋe dimo. Ɓeen mbii mo : « Hee gorko, ar rewan min heen mbabba, so en njettiima, min tottu-maa nifgaaji tati kaŋŋe. »

Aali jaɓi, rewani ɓe heen mbabba. Nde naange muti, hakkille makko ari e ko Ceerno wiinoo mo koo : « Kala ɗo jamma taw-maa, waal ɗoon. » Aali wii joom-bamɗi’en : « Jamma dey arii. En mbaalataa ɗoo haa subaka ndawen ? Yitere dey yi’ataa : ko Aduna leeri. » Ɓeen mbii : « Mate ko a kaangaaɗo ? Hamin ndimndi bamɗi tati kaŋŋe, mbi’aa yo min mbaal e ladde ? » O wii : « Ɗum noon, nawee bamɗi mon, miin ko ɗoo mbaalanmi. »

Ndeen joom-bamɗi’en njehii e jammaagu hee, gooto e maɓɓe yaɓɓi mboddi, mboddi soppi ɗum, maayi.

Aali fini subaka ƴeɓti faandu mum rewi e laawol haa tawi heen gooto ina maayi, hunuko mum ina waɗi nguufa. Aali wii : «Subahaana Allaah, kooni ko miin malaa ! Ndanyeerum, kiseerum ! Mbaaseerum, kiseerum ! » Hay so mi danyii nifgaaji tati kaŋŋe, so mi maayii, ko nafata mi ? »

O ɓenni ha o tawi keddiiɗo oo ina waɗda e bamɗi tati. Oon wii : « Hee gorko ! Tinno wallam, sehil am oo, mboddi soppii ɗum maayii. Wallam, mi hokku-maa heen mbabba. » Aali wii : « Alaa. Ko kaaldunoɗen gila sehil maa oo ina wuuri koo tan ndokkataa mi. » Oon wii : « Eey. »

Ɓe coggi bamɗi ha ɓe ngari e maayo. Aali ardii juuwi haa ndiyam ari ɗum e koppi, miijo mum ari e ko Ceerno wiinoo koo : «Hoto a yah e laawol ngol a anndaa. » Aali wii : « Joom bamɗi, miin dey mi anndaa ngol laawol, mi ardo­taako. » Joom bamɗi oo wii : « Ɗum noon, miin mi ardoo. Aan ko a kulɗo reedu, hay batte sonngataa ma ɗoo. Yimɓe fof, ko ɗoo njuuwata, aan mbi’aa a anndaa laawol !… »

Joom bamɗi oo ardii, juuwii seeɗa, tan muti ! Aali woni e memmbaade mo e nder maayo hee. Tan neɗɗo ina wonnoo dow, wii : « Hee mon, hoto ndewee ɗoon, ko luggere ! » Oon wii : « Holto mo ngonndunoɗaa oo woni ? » Aali wii : « O mutii. » Oon wii : « O yooliima. Ɗoo kala jooliiɗo ɗoo wontaa yiite ! Rutto. »

Aali yiilti bamɗi ƴeeŋi. Aali ruttii. Oon holli mo laawol, oon wii : « A yii ɗeya peŋɗe ? »

Rew e majje. » Aali rewi heen haa ƴeeŋi.

Aali heddoriima bamɗi tati kaŋŋe dimo. Aali faati wuro mum’en.

Aali yettii taw jamma jenngii. Ɓiyiiko mo o accunoo e reedu oo, tawi mawnii, wonii sagata timmuɗo. Kanyum remanta yummum ko nyaami…

Aali ari e wuro hee taw jenngii. O yettii galle maɓɓe, o faltiri palal ngal seese, o udditi udumere ndee seese, o rimnditi bamɗi ɗii, o ɓaari dimle ɗee, o humi bamɗi ɗii, o naati suudu nduu, o tawi ɓiɗɗo oo ina wetti e bannge e suudu hee, ina lelii, yummo oo ina lelii dow ndaɗɗudi na ɗaanii.

Aali darii, ndaari haa ɓooyi. O wii e ɓernde makko : « Miin dey, ko ɗum haɗi mi danyde ladde ! Oo debbo kay, so gorko resii ɗum, resani ko sagataaɓe, haadi sagata garɗo fof, ko ɗoo waalata !… » Aali ƴeɓti silaama mum ina jogori soppude ɓiɗɗo oo, tan miijo makko ari e ko Ceerno wiinoo koo : « Kala ko neɗɗo waɗ-maa, wallitoro munyal. »

Tan o joƴƴini silaama kaa, o yalti suudu nduu, o darii hakkunde galle, o wii debbo oo : « Jeyni ? » Tan ɓiɗɗo oo nani sawtuwol gorko, fini wii : « Neene, nooto, won gorko nodduɗo ma. » Debbo oo wii : « Ko baaba maa. Hikka waɗi duuɓi noogas e ɗiɗi hay gorko gooto suusaa noddude mi jamma. »

Aali ina heɗii konngol ngol.Tan ɓe ngummii, Jeyni wii : « Haayoo, Baamum Aamadu am ! » Aamadu wii : « Haayoo, Baabooyi am ! »

Ɓe njaɓɓondiri. Kamɓe tato fof, gite maɓɓe mberlii gonɗi. Ɓe mbeltii sanne.

 

 

Ɗanngal Aali / le voyage d’Ali (pdf)

 

Ɗanngal Aali